SENJSKI USKOCI
SENJSKI USKOCI
Uskoci i uskočka epopeja koja je trajala punih 80 godina zauzima značajno mjesto u povijesti grada Senja.
Uskoci su bili potomci hercegovačkih gorštaka, potomci buntovnih i ratobornih Dalmata koji su se bježeći pred Turcima sklonili u Klis, a nakon pada Klisa pod Turke 1537. godine najveći broj uskoka naseljava se u Senj i njegovu okolicu. Iz Senja su organizirano djelovali i nanosili Osmanlijama, a i Mlečanima ogromne gubitke. Bili su hrabri i odvažni, neustrašivi borci koji su svojim malim i brzim lađama ugrožavali mletačke gospodstvo na našem Jadranu. Izazivali su strah svojom pojavom, pa je i poznata poslovica «Bog te čuvao senjske ruke». Usudili su se suprotstaviti i Osmanlijama i Mlečanima boreći se za svoj goli opstanak. Nadasve hrabri i u oskudici izdržljivi nikad nisu pokleknuli i uvijek su bili spremni za borbu.
Kao kršćani – katolici bili su odani svojoj vjeri i tradiciji poštujući i čuvajući svoj kodeks hrabrosti, a posebno su cijenili slobodu i obitelj. Imali su svoje zapovjednike, vojvode i zastavnike koji su uglavnom pripadali najvažnijim i najhrabrijim uskočkim obiteljima.
Bili su odjeveni u raskošne uskočke nošnje s izrazitim ilirskim motivima. Činili su stalnu vojnu posadu u gradskom Kaštelu i tvrđavi Nehaj. U vrijeme kada je cijela naša obala osim Dubrovnika bila pod vlašću Venecije, područje Senja koje su naseljavali uskoci bilo je slobodno.
Zbog ratnih napada na mletačke lađe njihova je sudbina riješena dogovorom tadašnjih velikih sila mirom potpisanim u Madridu 1617. godine. Prema odlukama Madridskog sporazuma uskoci su se morali raseliti iz Senja, morali su napustiti more, a njihove su lađe bile spaljene. U grad Senj iste godine ulazi njemačka vojna posada. Oko 1624. godine prestaje slavna uskočka epopeja.
Zbog njihove hrabrosti kralj Matija zove ih predziđem Dalmacije, Rudolf II. jedinstvenom tvrđavom u državi, a papa Grgur XIII. «uskrslim Makabejcima». Uskočka epopeja, predstavlja najsjajnije stranice naše burne povijesti. Živjeli su i djelovali u teškim vremenima, borili se za opstanak svoj i svoga naroda. Nisu se bojali ni mora, niti oluje i bili su pravi gospodari mora i valova.
Njihova povijest je povijest jednog malog, ali nadasve hrabrog dijela hrvatskog naroda, koji je branio svoju rodnu grudu od raznih osvajača.
